
Izložbu plakata Grafičkog studija Vodnjan treba sagledati kao izvjesni Digest, kao prvi informativni susret s bogatim grafičkim stvaralaštvom koje je ovaj studio
realizirao tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina proteklog stoljeća. Izložbeni prostor Apoteke naprosto je premalen kako bi u njemu bio prezentiran čak i manji dio bogatog sitotiskarskog stvaralaštva ovog atelijera te je odlučeno da se izloži samo uži izbor plakata (uz neke manje tiskovine) koji su autorski definirani i potpisani od ovog studija. Na žalost, izostale su mnoge njihove kreacije kao i one druge nastale u tom atelijeru, koje potpisuju najvažniji dizajneri Istre tog vremena, kao i brojne grafike najznačajnijih istarskih umjetnika koje su tamo stvorene i otisnute. Ovom izložbom, na žalost, nije mogao u potrebnoj širini biti obuhvaćen bitan sociološki, kulturološki i vizualno oblikovni pluralizam ovog studija, ali nadamo se da će uskoro biti učinjena potrebna valorizacija i cjelovita prezentacija rada ovog, za Istru izuzetno značajnog atelijera.
Grafički studio Vodnjan početkom sedamdesetih godina proteklog stoljeća osnovala su braća Armando i Licio Debeljuh kao kućnu radinost. Te godine su u svijetu i kod nas značile puni procvat sitotiskarstva koje je nudilo nove izražajne mogućnosti te se znatno mijenja i napreduje grafičko oblikovanje kao što su u tom mediju i umjetnički otisci (grafike) poprimili nova, jeftinija i dostupnija izdanja. U vrijeme kada braća Debeljuh započinju sa svojim tiskarskim i kreativnim radom, hrvatska scena grafičkog oblikovanja jača je nego ikada. U Zagrebu cvate CIO (Centar industrijskog oblikovanja) gdje, između ostalih, djeluju Stipe Brčić i Boris Ljubičić (Mediteranske igre u Splitu, 1979.), a neovisno, uz ranije istaknute Ivana Picelja i Mihajla Arsovskog, počinju djelovati Željko Borčić , Nenad Dogan, Ivan Doroghy i Boris Bućan koji će nešto kasnije (HNK u Splitu, 1983. i Zagrebački simfoničari, 1988.) hrvatski plakat uzdignuti na sam vrh svjetskih posterskih ostvarenja. Takva produkcija plakata mnogo je dugovala upravo sitotisku, a prednjačili su Sitotisak Studentskog centra te Studiji Brane Horvata i Vladimira Straže, koji su se specijalizirali i za tiskanje umjetničkih grafika. U takvom se ozračju pojavljuje i Grafički studio Vodnjan koji je bio jedan od prvih sitotiskarskih atelijera u Istri, a odigrao je pionirsku ulogu na području od Pazina do Pule. Studio se s vremenom odmiče od početne proizvodnje za industrijske svrhe i okreće se vlastitom grafičkom izričaju, tako da uskoro većinu plakata, brošura, letaka, knjižica i ostalih tiskovina kreiraju i potpisuju braća Debeljuh; Armando kao dizajner i Licio kao fotograf. Armando je krenuo u obiteljski posao s višegodišnjom karijerom organizatora i urednika različitih kulturnih i društvenih priredbi i tiskanih izdanja te s bogatim iskustvom grafičkog oblikovanja, dok se Licio uz glazbeni angažman i sitotiskarski obrt sve više bavi fotografiranjem. Takva simbioza ubrzo je donijela zavidne rezultate te je autorski pečat Grafičkog studija Vodnjan imao veliki utjecaj na razvoj grafičkog oblikovanja u Istri tog vremena. Zanimljivo je, ali i logično, da su se braća opredijelila uglavnom za oblikovanje propagandnih materijala brojnih kulturnih i sportskih manifestacija, a intenzivna je bila suradnja s Muzejom Revolucije Pula (današnji PPMI), Istarskom scenom Pula, Domom mladih u Puli, ali i drugim društvenim i kulturnim ustanovama onog vremena.
Zbog još uvijek svojevrsnih diktiranih ikonografskih obrazaca i ostalih uvjeta oblikovanja od socijalističke vlasti, kreativni vrhunci vodnjanskog dvojca najčešće se očituju u kazališnim, glazbenim i filmskim plakatima, a potpuna sloboda izraza možda je najvidljivija u plakatima MAFAFA (Međuklupski autorski festival amaterskog filma bio je najvećom godišnjom manifestacijom amaterskoga filma odraslih na području Jugoslavije, a održavao se u Puli od 1966. do 1990. godine). Ti plakati, kao i većina ostalih kreacija ovog Studija, odlikuju se smjelim i inovativnim estetskim i tehničkim rješenjima ostvarenim vještim spajanjem vizualnih (slike, simboli, boja, fotografija) i verbalnih sastavnica (tipografija). Grafički studio Vodnjan oduvijek je bio otvoren za različite oblike suradnje te su njemu često stvarali i gostovali najznačajniji protagonisti ondašnje kulturne scene (Boško Obradović, Gorka Ostojić Cvajner, Martin Bizjak, Miro Ploj, Alfio Klarić, Albino Crnobori i dr.), kao što su u njemu i svoje prve značajnije dizajnerske korake realizirali Željko Burić, Predrag Spasojević ili Noel Mirković. S vremenom se Grafički studio Vodnjan sve više orijentira k izradi umjetničkih grafika, a u njihovoj pripremi važnu je ulogu igrao, od početka djelovanja Studija pridruženi član, Franko Macan.
Krajem osamdesetih godina, Studio se pomalo gasi, ali uskoro svoje prostore ustupa Galeriji Vernier (1994. – 2001.) koju vodi Liciova supruga Lucija Debeljuh. Studio de facto i incognito nastavlja svoju djelatnost i kroz djelovanje galerije, jer još uvijek postojeći sitotiskarski stol proizvodi male grafike umjetnika koji u Galeriji izlažu, a koje su i sastavni dio kataloga kojeg Licio oblikuje, kao što je i osmislio originalan vizualni identitet galerije. Jedna od osnovnih ideja bila je da Galerija Vernier bude i otvorenom radionicom gdje će umjetnici, osim što će izlagati, realizirati i svoje grafike te je tako kao prvom nastala grafička mapa Cukerančići, Marcela Brajnovića. Pravi izdavački pothvat bili su Istarski rukopisi – Calligrafie Istriane, edicija izdana 1998. godine koja se sastojala od 20 mapa istarskih umjetnika. Mape su sadržavale sedam grafika i jednu pjesmu pisanu rukopisom pjesnika. Galerija nakon desetak godina prestaje s radom, što je ujedno bio i konačan kraj djelovanja Grafičkog studija. Ipak, Studio i Galerija, koji su tridesetak godina djelovali u Trgovačkoj 70 u Vodnjanu, ostavili su neizbrisivi trag i nemjerljiv utjecaj na razvoj oblikovne misli, kao i formiranja suvremene umjetničke i kulturne scene ne samo u Istri, već i izvan njenih granica.
Mladen Lučić
back to exhibitions