Radovi Igora Grubića na različite načine, često direktno ili indirektno, predstavljaju intervencionistički estetski čin u javnom prostoru ukazujući na potencijale društvene transformacije, a javnu sferu shvaćaju kao mjesto umjetničke akcije. U eseju Figuracije otpora Dejan Sretenović zaključuje kako umjetnost Igora Grubića adresira proizvodnju vidljivosti i senzitivnosti za događaje, stanja i procese u društvu i kao takva prati generalnu (subpolitičku) orijentaciju socijalno angažirane umjetnosti danas, dok, s druge strane, ostvaruje puni intenzitet doživljaja djela kao estetskog čina figuracije otpora.

Izložba Kako razvući pjesmu onkraj granica riječi okuplja nekoliko radova Igora Grubića realiziranih posljednjih dvadesetak godina u različitim medijima, od intervencija/akcija u javnom prostoru i njihove fotodokumentacije, preko teksta, do kolaža, koji na specifičan način predstavljaju rez u tkivo stvarnosti. Prizori koje pred nas postavlja umjetnik formiraju mrežu različitih odnosa – pitanja društvene i političke stvarnosti, kolektivnog nasljeđa antifašističke borbe, emancipacije te poruka i poetskog potencijala jezika.

Središnje mjesto na izložbi zauzima antologijska fotografska instalacija 366 rituala oslobađanja koja predstavlja poligon u okviru kojeg se istražuju poetske i političke mogućnosti kritike i emancipacije. Obilježavajući 40. godišnjicu revolucionarne 1968., 366 rituala oslobađanja realizira se kao niz svakodnevnih rituala, odnosno mikropolitičkih akcija i intervencija koje je umjetnik izvodio svakodnevno tijekom 2008. godine. Strukturiran kao serija fotografija koje se slažu montažnim principom jump cuts, ovaj opsežan i kompleksan rad dokumentira spoj gerilskih ilegalnih akcija, izravnost susreta s ulicom, performativnost, građanski neposluh, poetski terorizam. U njima Grubić utjelovljuje ideju identiteta gotovo filmskog junaka/heroja ulice u radničkom odijelu, dok svojim „ritualima“ provodi niz društvenih korekcija, ispravljajući nepravilnosti post-tranzicijskog društva. Montaža i artikulacija, poetski jezik i slikovna vizualizacija političkog protesta središnja su mjesta izvođenja i strukturiranja pojedinih radova Igora Grubića. Oblici montaže i artikulacije verbalnog i vizualnog, slike i teksta, formativna su mjesta Grubićevih radova bilo da se realiziraju u obliku fotografija, teksta, fotosekvenci i filma/videa. U njima se crvena boja provlači kao znak i nit vodilja, od crvene zastave koja mu vijori u ruci dok prolazi vozeći bicikl, ili crvene marame/maske na licima spomenika narodnih heroja NOB-a na bistama izloženim u javnom prostoru, u radu 366 rituala oslobađanja, sve do konstruktivističkog crvenog znaka i apstaktne geometrijske forme u kolažima s kraja 1990-ih godina, revolucionarna misao u radu Igora Grubića jasno je naznačena prisutstvom crvene boje, kao što naslov izložbe poziva na poetsko-politički angažman u polju svakodnevnog.
– Branka Benčić*

*iz eseja Jump cuts Igora Grubića: Rezovi u tkivo stvarnosti, Gradske galerije Osijek, 2016

Igor Grubić, rođen 1969. u Zagrebu, djeluje kao multimedijalni umjetnik od početka devedesetih. Njegov rad uključuje prostorno-specifične intervencije u javnom prostoru, fotografiju i film. Predstavljao je Hrvatsku na 58. Venecijanskom bijenalu. Grubićeve intervencije u javnom prostoru, kao i filmovi, istražuju političke situacije prošlosti i sadašnjosti, istovremeno probijajući tkivo stvarnosti. Grubićevu kritičku, društveno-politički posvećenu praksu karakterizira dugoročni angažman i predanost temama koje odlučuje obrađivati. Od dubinskog istraživanja sudbine historijskih spomenika i propasti industrije do ispitivanja teškoća manjinskih zajednica, njegovi se projekti odvijaju tokom nekoliko godina istraživanja i uspostavljanja posebnih odnosa. Grubić je učestvovao na brojnim međunarodnim izložbama, među kojima se ističu: Tirana Biennial 2 (2003); Manifesta 4 (Frankfurt, 2002); Manifesta 9 (Genk, 2012); 50th October Salon (Belgrade, 2009); Gender Check, MuMOK (Vienna, 2009); 11th Istanbul Biennial (2009); 4th Fotofestival Mannheim Ludwigshafen, Heidelberg (2011); East Side Stories, Palais de Tokyo (Paris, 2012); Gwangju Biennale (2014); Zero Tolerance, MOMA PS1 (New York 2014); Degrees of Freedom, MAMbo (Bologna, 2015); 5th Thessaloniki Biennial (2015); Cut / Rez, MSU (Zagreb, 2018); The Value of Freedom, Belvedere 21 (Vienna, 2018); 58th Venice Biennale (2019); Yerevan Biennial – The Time Complex (2020); Bigger than Myself, MAXXI (Rome, 2021); Art at Work/At the Crossroads Between Utopianism and (In)Dependence, MSUM (Ljubljana, 2022).

Izložba se organizira u sklopu projekta “Novi pristupi baštini: antifašizam i mir u obrazovanju i suvremenoumjetničkim praksama”, koji u partnerstvu provode Apoteka – Prostor za suvremenu umjetnost, Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću i Savez antifašističkih boraca Primorsko- Goranske Županije.

Projekt “Novi pristupi baštini: antifašizam i mir u obrazovanju i suvremenoumjetničkim praksama” je podržan kroz Fond za aktivno građanstvo, sredstvima Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova.