Program projekcija u okviru izložbe Cinemaniac > misliti film 2020
Popratnog programa 67. Pulskog filmskog festivala
Ponedjeljak 31. 8. u 20. 30 sati @ ECPD, Kapitolinski trg

Serije za invizibilno kino
Sunce je njezina obmana, more je njezina istina
– Gustav Deutsch, The Otolith Group
kustosica Tanja Vrvilo

Serije za invizibilno kino, dugoročne višemedijske akcije za promišljanje modusa prijenosa sustava slika, znanja i memorije filmskog dispozitiva u digitalnom dobu, ove su godine posvećene perturbacijama prisvajanja, izmještanja i kustostva jedne od najnadahnutijih pedagogija umjetnika Chrisa Markera, njegovim Naslijeđem sove (L’Héritage de la chouette) s 13 simpozija u znaku totemske i ikoničke sove – noćne Atene, simbolom grčke božice mudrosti i rata Atene ili njezine rimske dvojnice Minerve. Markerovi simpozijski TV-eseji o onome što je ostalo od (antičke) mudrosti iz zaboravljenog arhiva televizualnosti realizirani su u godini pada Berlinskog zida, grčke su ih vlasti zabranile prije emitiranja, a rad je prikazan u izvornom obliku samo jednom, 1991. godine na ARTE-u i Channel 4. Sniman u pet gradova tijekom dvije godine s 59 simpozijskih sudionika razvija kolektivnu arheologiju znanja o ključnom naslijeđu antičke Grčke, kao i televizijske strategije prije digitalnog doba, u posljednjem trenutku bilježi doba raspada političkih zajednica i kulturalnog kraja XX-og stoljeća. Dva desetljeća kasnije, radikalna umjetničko-teorijska Otolith grupa aktualizirala je u suradnji s Markerom remedijaciju za 13-kanalnu video instalaciju Unutarnje vrijeme televizije, spomenik mrtvoj televiziji na prvom Atenskom bijenalu 2007., naslovljenom Uništi Atenu!, re-mapirajući Markerov projekt memorijalizacije u doba poststrukturalizma, postkolonijalizma i postmodernizma za prvo prikazivanje u Grčkoj. Markerov podnaslov: 13 grčkih riječi dešifrirali su…. inscenira gozbu pojmova Simpozij, Olimpijada, Demokracija, Nostalgija, Historija, Matematika, Logomahija, Muzika, Kozmogonija, Mitologija, Mizoginija, Tragedija, Filozofija. Proširujemo ga u rizomatski tezaurus Athene noctua u vremenu poslije filma, u ovom programu tekuću percepciju i oceanske osjećaje Adrije i Hidre, prema četvrtom i desetom simpoziju: Nostalgija ili nemogući povratak i Mitologija ili laži poput istine, koji povezuju vremenitost nostalgije, migracije, mutacije i život poslije egzodusa, koje su dešifrirali Gustav Deutsch i Otolith grupa te nevidljivi simpozijarh Chris Marker.

Filmovi

Gustav Deutsch: Adria Praznični filmovi 1954-68 (Škola gledanja I) / Adria Urlaubsfilme 1954-68 (Die Schule des Sehens I); 1989., 37 min; bez zvuka, boja + c/b

Adria Gustava Deutscha osvjetljava početke umjetnikove fenomenologije filmskog medija stvarane korištenjem pronađenih snimaka, u ovom slučaju austrijskih obiteljskih, amaterskih filmova s ljetovanja na talijanskim i hrvatskim obalama Jadranskog mora. Analizirajući i rekomponirajući akcije i reakcije, fokalne točke i serijalne aspekte Deutscheva pedagogija otkriva što ljudi rade s kamerom i što ona radi njima u specifičnom socijalnom kontekstu prvih ljetovanja u inozemstvu i organiziranja slobodnog vremena. Snimanje zajedničkog iskustva postaje škola gledanja, očiglednost aktivnog filmskog i društvenog rituala.

The Otolith Group: Hydra Decapita, 2010., 31 min
zvuk, boja

Hydra Decapita, prvi dio mitske trilogije filmskih eseja londonske Otolith grupe koju čine Kodwo Eshun i Anjalika Sagar daje glasove obezglavljenom podmorju. Složena fantastično-politička mreža značenja povezuje zločin iz 1781. kada je na plovidbi s Jamajke prema Liverpoolu kapetan broda The Zong bacio u more svih 133 robova kako bi mogao zatražiti osiguranje zbog gubitka tereta, sliku tog zločina Brod robova J.M.W. Turnera (i Ruskinovu analizu slike) te konceptualnu afro-futurističku glazbu grupe Drexciya, Jamesa Stinsona i Geralda Donalda (1992.-2002.), o podmorskom kraljevstvu djece ubijenih robova.

Filmovi I fotografije ljubaznošću / Films and photographs courtesy by LUX, The Otolith Group, sixpackfilm